Naš sedam godina iščekivani maturalac

Sve je počelo rano u zoru 25.9. Iza ponoći su još stizale poruke na naše društvene mreže. Jedni smo druge pitali što smo još zaboravili, iako smo znali da više ni čačkalica ne stane u putnu torbu pa smo zaključili da je dovoljno da ponesemo – sami sebe. Sunce još nije ni svanulo, a naše raspoloženje je bilo veće od tog samog sunca.

Napuhnuti koferi jedva su stali u bus u kojemu smo odmah po dolasku upoznali naše pratitelje Vinka i Elizabetu. Čak je i 6 sati vožnje bilo zanimljivo. Nakon duge vožnje stigli smo u Nacionalni park Krka. Sve je bilo ispunjeno Kinezima. I nas su fotografirali. Mislili su da smo nacionalno blago. Krenuli smo prema Zaostrogu k našem Hostelu Eklata. Tamo su nas dočekali naši animatori Silvio, Toni, Marija i Kristina. Silvio nam je pročitao pravila kućnog reda. Pa i kod kuće se tako ponašamo, zaključili smo, i odmah se osjetili baš kao da smo kod kuće. Tako su nas i primili. Nakon toga smo se smjestili u sobe i počeli spremati za plažu. Na plaži smo predahnuli od puta i  opustili se uz vitamin M (čitaj: more). Imali smo provjeru plivanja i počeli smo utrku kajacima. Navečer smo imali party dobrodošlice. Nakon toga otišli smo „spavati“.  Drugi dan Silvio nas je probudio svojim kuckanjem po vratima. Druga runda buđenja bila je ona naših razrednika. Krenuli smo prema Neretvi. Ništa nije bila slađe od ulaska u lađe. Nakon vožnje Neretvom otišli smo u muzej Narona u Vid. Upoznali su nas s Julijevsko-Klaudijevskom dinastijom. Čim smo se vratili u hostel, trčali smo na plažu. Završili smo vožnju kajacima. Imali smo Summer games. Pobijedili su dekači. Kao šećer na kraju mogli smo birati hoćemo li igrati nogomet, voziti bicikl ili streljaštvo. A bila je i plesna radionica za sretnice koje imaju ritma u nogama. Navečer smo imali disko i igru Ljepotica i zvijeri. Igrali su dečki protiv cura. Dečki su pobijedili, iako su cure bile bolje. Sljedeći dan krenuli smo na dugo iščekivani izlet u Dubrovnik.  Išli smo žičarom na brdo Srđ. Pogled nas je ostavio bez daha. U starom gradu Marijeta nam je pričala o dubrovačkim znamenitostima. Stajali smo na kamenom kvadratiću koji je centar Straduna jer su od te pločice sam Stradun i počeli graditi. Krenuli smo na dugačak put po Zidinama. Svakom stepenicom imali smo sve ljepši pogled. Što je pogled bio ljepši, bili smo sve gladniji. A i bili smo jako blizu suncu koje je nemilosrdno peklo. Na kraju smo se dobro napili vode na Onofrijevoj česmi. Odjednom umjesto mora stvorila se pizza. Istovremeno osjećajući radost i tugu povratkom u Zaostrog, spremili smo se za naš oproštajni party. Imali smo karaoke u kojima su sudjelovali profesori. Završili smo večer pjesmom „Noćas se rastajemo svi“ što nam je izmamilo suze jer je ovo prvi put da smo tako dugo bili zajedno izvan školskih klupa. Ujutro smo se oprostili s animatorima, pogotovo sa Silvijom, koji nam je nekako posebno prirastao srcu. Krenuli smo prema Splitu, nažalost s koferima.  U Splitu smo se prošetali Dioklecijanovom palačom. Zaželjeli smo želje od Grgura Ninskog, tradicionalno loveći ga za veliki zlatni nožni palac. Splitskom rivom prošetali smo se do našeg busa i uputili se na ručak u Solin. Na povratku kućama podigli smo atmosferu u autobusima pjevajući zajedno s našim pratiteljima i razrednicima. Na jednom odmorištu bili smo vrlo korisni. Naime, jednom se gospodinu ugasio auto, i nas je dvadesetak pohitalo u pomoć gurati auto, koji je na opće oduševljenje sviju nas – upalio.

Iza 20h naša je bajka aterirala u Sesvete. Umorni, ali presretni i prezadovoljni viđenim, morali smo otići kućama ponoviti gradivo za sutrašnju nastavu. Ups, pa mi smo sutra poslijepodnevna smjena. Jupiiiiiii!!! Imamo vremena!

Magdalena Markota, Katja Galic i Tena Đapić, 8.b