Posjet Vukovaru
Osmaši naše škole posjetili su Vukovar 26. svibnja i podijelili s nama svoje dojmove o posjetu tom malom – velikom gradu.
Naše dojmove pročitajte pod opširnije, a fotografije pogledajte u fotogaleriji.
Život u Vukovaru i dalje je težak. Vozeći se kroz grad, vidjela sam velik broj razrušenih građevina koje svakodnevno podsjećaju stanovnike na strahotu koja se dogodila. Ljudi u Vukovaru nisu se još oporavili od rata pa je u gradu nedostajalo svjetlosti na licima ljudi.
Vukovar se nalazi na sijecištu putova i samim time na mjestu gdje se prepliću različite kulture i vjere, što se odražava i na način života. Zahtjevi za dvojezičnost tipičan su primjer. U sklopu našeg posjeta obišli smo vukovarsku bolnicu koja mi je ostala u najtužnijem sjećanju. Pogledali smo film koji prikazuje kadrove operacija bolesnika za vrijeme rata po hodnicima, iscrpljeno osoblje... U razgovoru o teškom spašavanju ljudi u bolnici prolazili su me trnci i došlo mi je da zaplačem. „Ne može se opisati, mora se doživjeti“, govorila je gospođa u bolnici.
Kasnije smo se uputili u Crveni križ gdje smo pomogli ljudima koji su ostali bez domova i čiji je život preokrenut zbog prirodne nepogode. Ne bih mogla zamisliti svoj život u takvoj situaciji.
U vojarni smo vidjeli oružje i tenkove te čuli o herojima Domovinskog rata i okupaciji pojedinih dijelova Vukovara. Posjetili smo i Memorijalno groblje koje se nalazi na osami, kao da nam time daje razmišljati: zašto ratovati? U spomendomu Ovčara nalaze se fotografije i predmeti žrtava. Na stropu prostorijesvijetli 261 lampica, svaka za pojedinu žrtvu s Ovčare. One pridonose tužnom ugođaju koji ponovno potiče na razmišljanje o besmislenosti rata.
U sjećanju su mi ostala dva odvojena križa na Ovčari. Jedan je posvećen najmlađoj, šestomjesečnoj žrtvi, , a drugi najstarijoj žrtvi od 104 godine.
Sve su to tragična mjesta koja će mi zauvijek ostati u sjećanju.
Na kraju putovanja imali smo vremena da razgledamo grad. Vidjeli smo barokne građevine, dvorac Eltz, pravoslavnu crkvu sv. Nikolaja, katoličku crkvu sv. Filipa i Jakova.
Vukovarska ada također se pružala pred nama, riječni otok koji odvaja Hrvatsku od susjedne Srbije. Doznala sam i da je Dunav najduža rijeka u Europskoj Uniji.
Putovanjem u Vukovar stekla sam jasniju sliku o životu u samom gradu. I uvjerila sam da nikad ne smijemo zaboraviti da je Vukovar grad heroj, ali i grad heroja.
Ana Soldo, VIII. A
Grad palih anđela
Prolazeći ovim gradom
Pazim, pazim da
Svaku travku koju dotaknem,
Svaki list s grane, svaki djelić
Ovog iscrpljenog grada
Dotaknem s nježnošću i pažnjom.
Pazim da ga svaka moja riječ
I svaka misao u mojoj glavi pomiluje
I da mu nikada nijedan moj dodir
Ne nanese bol.
Jer ju je za svoga života
Podnio i previše.
Pazim na njega, kao da
Mi je svet, a možda i jest,
Trebao bi svima biti.
Vukovar je živ!
Grad palih anđela je živ,
I uvijek će biti,
Ovdje u nama.
I nikada neće biti
Samo dio naše prošlosti,
Jer nam je upravo on
Osigurao budućnost!
Tereza šarić, VIII.d
Informacije
« Studeni 2024 » | ||||||
Po | Ut | Sr | Če | Pe | Su | Ne |
28 | 29 | 30 | 31 | 1 | 2 | 3 |
4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 1 |
2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
Himna naše škole
Za Badel školu napisat ću pjesmu ovu,
da me podsjeća na sreću, na veliku sreću moju.
Sada ovog časa kada ove rime slažem,
da svoju školu volim, vjerujte ne lažem.
Kada se podsjetim na nju nešto me obuzme
moju ljubav prema njoj nitko ne može da uzme.
Ona nam je kao drugi dom,
odrali smo mi tu svi sa njom,
ona nam je naše blago
sve što je srcu drago.
U njoj smo proživjeli sve, sve svoje padove,
sve svoje pobjede i poraze i prve poljupce.
Tu su i profesori dragi, ponekad i preblagi,
oni su ti koji su se za nas mučili
i puno nas toga u životu naučili.
Ona nam je kao drugi dom...
Bili ste uz mene kad je bilo najteže
ova pjesma prijatelji uz vas me veže
i kad se moje srce škole Sesvete sjeti
iz grla mi ova pjesma poleti.
Ona nam je kao drugi dom...