Jeleninu poeziju Prosudbeno je povjerenstvo (Ana Brnardić i Goran Čolakhodžić) predstavilo u svom obrazloženju:

Poeziju Jelene Jukić pokreće vrtnja - kotači se vrte, motor se vrti - i svaka je pjesma izravno ili neizravno povezana s pokretom, plesom ili glazbom – ritmičkim protjecanjem koje je postignuto izmjenom kratkih stihova, ponavljanjem, paralelizmima, aliteracijama i drugim figurama. U potrazi za tajnom, koja je, kao i glazba i poezija, uronjena u trajanje i vrijeme, pjesnikinji je ritmika, usklađena s otkucajima vlastita srca, ono što svakako valja pomno održavati. Pjesnikinja u toj lijepoj vjeri u protok i pokret shvaća i da ljubičica, makar „snijegom još pokrivena“, “skriva se, šapće, pjeva, traži, otkriva“, biva, dakle, u pokretu.

Elipsama postignute uvjerljive slike, lijepo uhvaćeni dojmovi, metaforama predočeni maleni ushiti, radosti (oko putovanja, užitka u hrani, u igri, ljuljanju) - povezani s univerzalnim pojmom sreće (koji obuhvaća ideju uzleta, oslobođenja od težine, od viđenog svijeta),lako uvlače čitatelja u svoj vrtlog i jamče užitak u čitanju.

Želimo vam dobro proljetno jutro uz pjesmu ptica i tople jutarnje zalogaje.

                                                                        Sandra Milobar, ponosna mentorica

Jelena Jukić

POJ SLAVUJA

Na grani breze

nesmeten,

harfu svira.

Perje skriva u zori,

izgleda da se srami,

ali ja za to ne marim.

Slušam...

pjesmu kroji,

čaroliju šije.

TOPLI VAFLI

Miris grli kuću.

Poznato.

Mekani jastučići

natopljeni slatkoćom.

Naslagani u skulpturu.

Sjedam za stol,

uzimam jedan,

padam...

Oči zatvorene

dok okusi plešu.