Proljeće je stiglo u Ulicu Ivana Gorana Kovačića
Na ovogodišnjem Goranovom proljeću naša je učenica osmoga razreda, Tonka Curić, dobila drugu nagradu za pjesničku zbirku u kategoriji učenika osnovnih škola. Članovi prosudbenog povjerenstva u svom su objašnjenju istaknuli vrijednosti njezinog pjesničkog izraza:
Pjesnikinja Tonka Curić u svojim kratkim i odmjerenim pjesmama pokazuje ozbiljnost koja nadilazi njezine godine, a opet i razigranost i izravnost koje s radošću primamo. Lagani odmak i suzdržanost pred onim što se događa, uz osjetljivost za male, bitne stvari uvijek su dobrodošli u književnosti. Tonka u svojim najboljim pjesmama (npr. „Melodija života“, „Kaktus“, „Iznad jezera“, „Pozornica prirode“, „Između misli i riječi“) pristupa vrlo zanimljivim motivima i piše o njima blagim, a pronicljivim jezikom i često izvrsnim slikama („Savršeni bodljikavci / smiju se / otkrivenoj suvremenosti“; „mali dječak sjedio je na stablu limuna“…). Sve to ostavlja dojam mudre mlade autorice za koju ćemo, nadamo se, još čuti.
S prvim danom proljeća proslavit ćemo pjesnikov rođendan i veseliti se nagradi koju će naša Tonka primiti na tradicionalnoj svečanosti poezije u Lukovdolu.
Poslušajmo Tonkinu melodiju života.
Pod „opširnije“ upoznajmo njezin kaktus, pogledajmo iznad jezera pozornicu prirode i zapitajmo se što ćemo naći između misli i riječi...
Melodija života
Melodija se pojavila iznenada.
Kao oluja,
munjevito i bez upozorenja.
Glasno, poput grmljavine.
Stabla je porušila.
U kaosu bila je harmonija,
mali dječak sjedio je na stablu limuna,
pjevušio je pjesmu,
razmišljajući o veseloj melodiji života, koja se čini tako daleko od njega.
But nothing ever happens.
And I wonder.
Sandra Milobar, ponosna mentorica
Kaktus
Što se dogodilo?
Život!
Rekoh ja svome kaktusu
koji je čudom karantenu preživio.
U izolaciji zbog
nepobjedivog virusa
kaktusi su neprimjetni.
Savršeni bodljikavci
smiju se
otkrivenoj suvremenosti.
Iznad jezera
Budnim okom gleda sova
neočekivanog posjetitelja u noći
vranu koja leti iznad jezera
krilima crnim poput čađe
srebrnima na mjesečevoj svjetlosti
tišina se vratila, a iza trepeta krila vrane
preostala je samo zimska noć
savršen mjesec i zvjezdano nebo
Pozornica prirode
Rano jutro je,
magla se spustila na šumu,
bezvučno i neprimjetno.
Tajanstven osjećaj obavija tu nenadanu zavjesu
koja neporecivo pripada prirodi,
na čijoj se sceni spušta i diže
bez pljeska publike.
Između misli i riječi
Slova na papiru najdublje su misli čovjeka.
Pažljivo složena u riječi koje misao prate.
Bilo kakvu, važno je da je misao promišljena, možda pročitana.
Što me dovelo do ove misli?
Neka svijeća, krijesnica, misao bez ikakvog smisla.
Napisana ima svoj red u nizu i postaje povijest.
Informacije
« Studeni 2024 » | ||||||
Po | Ut | Sr | Če | Pe | Su | Ne |
28 | 29 | 30 | 31 | 1 | 2 | 3 |
4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 1 |
2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
Himna naše škole
Za Badel školu napisat ću pjesmu ovu,
da me podsjeća na sreću, na veliku sreću moju.
Sada ovog časa kada ove rime slažem,
da svoju školu volim, vjerujte ne lažem.
Kada se podsjetim na nju nešto me obuzme
moju ljubav prema njoj nitko ne može da uzme.
Ona nam je kao drugi dom,
odrali smo mi tu svi sa njom,
ona nam je naše blago
sve što je srcu drago.
U njoj smo proživjeli sve, sve svoje padove,
sve svoje pobjede i poraze i prve poljupce.
Tu su i profesori dragi, ponekad i preblagi,
oni su ti koji su se za nas mučili
i puno nas toga u životu naučili.
Ona nam je kao drugi dom...
Bili ste uz mene kad je bilo najteže
ova pjesma prijatelji uz vas me veže
i kad se moje srce škole Sesvete sjeti
iz grla mi ova pjesma poleti.
Ona nam je kao drugi dom...