Poprilično strmi put prvo je vijugao kroz naselje i već nakon 20 minuta bilo je jasno kako ovo neće biti nimalo lak zadatak. Uz povike „odmor“ zastali smo kratko da dohvatimo zraka pa nastavili dalje prolazeći prelijepim šumskim krajolikom. Uz stazu su nas pratili razni šumovi pa smo pokušali odgonetnuti koje ih životinje rade nabrojavši popriličan broj istih. Prošli smo pokraj izvora, preko malih proplanaka i lovačkih čeka i kad bi taman pomislili kako se iza sljedećeg uspona krije naš cilj otkrili bi još jedan proplanak , pa još jedan uspon da bi nakon 3 nepuna sata hoda stigli do Puntijarke. Zauzeli smo stol na suncu i polagano guštali u domaćoj hrani, koja je nakon ovakvog uspona za gladne planinare imala fenomenalan okus.

Nakon sat vremena druženja došlo je vrijeme za povratak. Spuštanje trajalo upola kraće ali nije bilo manje naporno od uspona. Dolazak u naselje izmamio je osmjehe na naša lica i iako smo bili poprilično umorni, a noge su nam otpadale, već tu smo dogovarali sljedeće druženje s prirodom.