Kaos misli

Kažu matematičari,

u kaosu postoji red.

Istina je to.

Moje su misli kaos,

a u njima nađem sve što trebam.

Nikad se ne pokore

redoslijedu koji odaberem ja,

one vazda idu same

svojim tokovima.

Nikad me ne iznevjere,

nikad se ne pokažu

drugačije no što jesu,

uvijek u svjetlu istine.

Ponekad taj kaos postaje

zamršen, nevidljiv,

i ne možeš razabrati što

ti one pokušavaju reći.

A onda najednom

sve ima smisla

i shvatiš da ima reda

i u kaosu tvojih misli.

Prozor

Od svih stvari u sobi,

najmiliji mi je prozor.

Od njegove prozirnosti

odbija se kiša

i ja gledam kako pada,

kaplja za kapljom.

Na njemu se sunce igra,

pred njim plešu pahulje snijega.

Udara ga ledeni vjetar.

Grije topla žega ljeta.

Otvoreni prozor

sasvim je druga stvar.

Kroz njega dolazi pjev ptica,

šuštanje lišća na krilima

lakog povjetarca.

Ulazi miris trave i cvijeća,

prapor dječjeg smijeha.

Ponekad može doletjeti i lopta,

blatnjava i pokrpana,

a s njom i dječja lica,

zbunjena, zabrinuta.

                                                                               Marta Zega, iz zbirke Vrata